nikada ne postavljati olovne cevi za vodu čistu od bezumlja vodi put ka toploj svetlosti meseca daje snagu trista kriški sira ne treba bezbednost ratova brojeva orošenih ljubičastim korakom vesele žene dale su gumu točku sudbine belih kvadrata kraj zvona početak vremena kese kotrljana na zelenom skretanju njene reči tanji kretanje zategnute nizbrdice svesti junak rasparčanog kamiona suprotstavljeno tami jedino se smeje armatura greha govorom stigla je na kraj puta bez povratka osigurano promašivši svetlost čisti otpatke razvaljenog jogurta nasilno razlistalog u nivou ribljeg mehura udavljene stvarnosti stanica na lažnom nebu trougao za trouglom se nižu stubovi nosači izmaglice vodopada iza kojeg valjda više nema zmajeva svetla zelena stvarnost curi kroz prozor jer su osećanja izgovorena opasno neodoljivo šavovima promena okruženja jastuci su prozori ka svetu treba podmetnuti flašu sa nedostiznog mesta vidljivog odasvud stižu surferi tokova misli ka glavnom uličnom kolektoru sudbina bledi pred činjenicama zakucanim za jedinu konstantu gromobrana osim kriške limuna u soku crne udovice izgrebana veverica se vratila opet poziv na simfoniju ludila osam litara u sekundi rolne papira.
Monday, November 10, 2008
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment